Neuobičajan prizor nakon kilometar dva vrludanja poljskim putovima, za ovdašnje prilike prostrani plastenici, a pred njima deseci parkiranih automobila. Nadrealan prizor tu nadomak Neretve, a nadrealnim ga čini i priča koju smo čuli od sugovornika komercijaliste tvrtke Ivice Borovca, inače agronoma.
Znajući stanje i prilike u domaćem agraru, koje je dodatno usložio nedavni hladni val, krećemo pitanjem o izvozu ove inače stranom tržištu orijentirane tvrtke:
„Što se tiče inozemnog tržišta bilježimo jako dobre rezultate, kupci su zadovoljni, idemo pozitivnim trendom dizanja izvezenih količina i kvalitete proizvoda. Uz ovu konstataciju mogu pohvaliti svoje kolege koji su proteklih mjeseci radili po deset, dvanaest, pa i petnaest sati dnevno kako bi stigli ispuniti sve dogovoreno. Mi smo se izborili za poziciju na tržištu, imamo bolje sadnice od grčkih i turskih konkurenata. To je izuzetna stvar, da netko iz malog mjesta kao što je Gabela, iz BiH, sve to postigne. Sve što smo do sada dogovorili od sadnog materijala za hidroponsku proizvodnju početkom studenog, pa do konca travnja smo ispoštovali.
Na inozemnom tržištu primjetna je promjena trendova, pogotovu u lubenici kao najfrekventnijem proizvodu, sve se više traže mini lubenice, sve je više besjemenih lubenica, sve je više lubenica od tri do pet kilograma, proizvodnja se prilagođava centrima i lancima koji rade distribuciju. Mi smo u tom pogledu tradicionalisti, vjerni krupnoj lubenici, koja se sve teže prodaje. Drago mi je da to uviđaju i neki domaći proizvođači koji su počeli eksperimentirati, s tim novim sortama.“
-U proteklih dvije, tri godine domaći proizvođači su se tužili na sve veću konkurenciju albanske robe, u prvom redu zbog cijena, hoće li se taj trend zadržati?
-Povrtlarstvo, pa i albanska poljoprivreda u cjelini, rastu ogromnom progresijom. Za naše proizvođače povoljno je što u zadnjih godinu, dvije veliki investitori podižu svijest o kvalitetu proizvoda i preciznosti rada. Njihova sve bolja roba sve lakše pronalazi kvalitetna tržišta što će po mom mišljenju, smanjiti pritisak na ovdašnje tržište.
-Domaće tržište, što se tražilo – kupovalo u Hercegovini, što u Bosni, gdje proizvodnja također raste?
-Još je teško je reći kako će na kraju ispasti, jer štete su velike, ali sudeći prema isporukama sezona je nešto ranija, za desetak dana. Proizvođači koji su uspjeli sačuvati proizvodnju tijekom zime koja je bila hladna i suha, dobro su unovčili zelen, što je bio preduvjet da ambicioznije krenu u novu sezonu. Na osnovu narudžbi mogu reći da je sve prisutnija sadnja bostana u plastenike, što se posebice ove godine pokazalo jako dobrim, a prema narudžbama nestalo je debalansa između rajčica i paprika.
U Bosni je situacija specifična. Srednja Bosna i dio Republike Srpske se orijentirao prema izvozu što je teže, jer potrebni su standardizacija proizvoda, pa usuglašenost sortne liste, tretiranje bez kemikalija…, međutim strani investitori donijeli su kapital pa prilagodba ide lakše. Bosna se tako fokusirala na proizvode koji u Hercegovini nisu zastupljeni – ljute paprike, kornišoni, dok Semberija tradicionalno radi lubenicu. Bosna je otišla u širi segment, pa se neće previše „miješati“ u hercegovački, što je za ovdašnje proizvođače u prvom redu rajčica, povoljno.
Valja istaknuti da je ove sezone koja je počela početkom studenog Adria histhil presadnice izvozi u jedanaest europskih zemalja!